Zašto je čudno i zašto se društvo opire rozim majicama za dječake? Zašto će novorođenoj djevojčici rijetko tko kupiti nježno plavo odijelce? Postoji li strah da dječaci previše ne zavole određenu boju, pa će prema bojama koje ga okružuju određivati svoja kasnija uvjerenja ili stavove?

Zašto u našem društvu nije prikladno da djevojčica za rođendanski poklon dobije maketu helikoptera, a prikladno je da dobije set za kuhanje? Zašto rijetko kome padne na pamet kupiti dječaku lutku, a sasvim prirodno mu je kupiti auto ili Lego kocke? Zaboravljamo da bilo koja igračka potiče i razvija kreativnost ili motoriku i zaboravljamo da bi igračke trebale spajati djecu.

Uostalom, tko je odredio koje su igračke za djevojčice, a koje za dječake?

Ukalupljivanje i razdvajanje djece od najranije dobi vjerujem da uvelike rezultira različitostima koje kasnije većina žena želi izbrisati.  Želimo da nas se tretira jednako, a naučene smo drugačije i prenosimo različitost dalje na našu djecu, nesvjesno. Tko, većinom, kupuje poklone? 😊

Našim naljepnicama slavimo jednakost. Ne dijelimo naljepnice na naljepnice za djevojčice i naljepnice za dječake. Dijelimo ih po bojama, po jednostavnosti ili šarenilu. One su specifične i prepoznatljive svaka sama za sebe, baš kao što je i svako dijete bez obzira na spol. Iako cijenim i zahvalna sam na svakoj naručenoj naljepnici, posebno sam ponosna na mame koje ne vide nametnute okvire i naruče naljepnicu s motivom bagera za svoju djevojčicu ili rozu naljepnicu za svog dječaka.

I za kraj odličan citat američke konceptualne umjetnice: „Raise boys and girls the same way.“, Jenny Holzer