Omiš i Ston
Prošli tjedan proveli smo u Omišu, malom gradiću smještenom na mjestu gdje se rijeka Cetina ulijeva u more. Omiš ima prepoznatljiv pejzaž, pješčane plažae i opuštenu atmosferu. Plaže su većinom plitke i savršene za obitelji s djecom, ali naš boravak nije se zadržao samo unutar grada – planirali smo i jedan izlet južnije.
Vožnja do Pelješkog mosta
Iz Omiša smo krenuli na dvosatnu vožnju prema jugu, s glavnim ciljem – prolazak preko Pelješkog mosta. Željeli smo stati na odmorištu prije mosta i okinuti koju fotku, ali smo pogrešno procijenili skretanje i na kraju ga prošli bez zaustavljanja.
Vožnja mostom traje nešto malo manje od dvije minute, ali je impresivna. Pelješki most, najduži u Hrvatskoj, preuzeo je titulu najdužeg mosta od Krčkog mosta, koji je vodstvo držao od 1980. godine.
Stonske zidine – otkriće koje nas je oduševilo
Naš sljedeći cilj bio je Ston. Moram priznati da nisam znala da Ston ima vlastite zidine – bila sam upoznata samo s onima u Dubrovniku. Oduševile su nas! Kupili smo ulaznice po zimskoj cijeni (5 € za odrasle, 2 € za djecu) i odlučili se za kraću šetnju po zidinama, koja traje oko 15 minuta. One koji žele više, čeka i duža ruta do Malog Stona koja traje oko 40 minuta. Vrijeme nas je poslužilo, a pogled s vrha zidina bio je spektakularan.
Osim zidina, Ston je poznat i po svojoj solani – jednoj od najstarijih na Mediteranu. Posjetili smo je, no moram priznati da me muzej razočarao. Iako je ulaz besplatan, nedostatak informativnih natpisa i zapušteni izgled ostavili su ne baš dobar dojam. Nadam se da ljeti, kada solana radi punim kapacitetom, okoliš izgleda bolje – barem zbog turista koji dolaze vidjeti taj dio povijesti.
Gastronomski vrhunac – ručak u Malom Stonu
Kad si u Stonu, jednostavno moraš uživati u lokalnim specijalitetima. Ručali smo u Kapetanovoj kući, restoranu koji mi je ostao u sjećanju još od 2016. godine, kada sam bila trudna i posjetila ga prvi put na putu za Dubrovnik.
Zvijezda ručka bio je filet lubina – najbolje pripremljena riba koju sam probala u dugo vremena. Uz to, naručili smo crni rižoto, bogat plodovima mora – sipama, kozicama, škampima i školjkama – te na kraju skradinsku tortu. Ovoga puta smo preskočili poznate stonske kamenice, ali smo odlučili vratiti se i uživati u njima neki drugi put. Restoran vodi poznata chefica Lidija Kralj.
Neretvanske mandarine za kraj
U oba smjera prošli smo uz rijeku Neretvu i prekrasna neretvanska polja. Za kraj – počastili smo se domaćim neretvanskim mandarinama. Mljac.